Međusobni odnosi odvjetnika
IX. MEĐUSOBNI ODNOSI ODVJETNIKA
100. Štovanje koje odvjetnik duguje svome pozivu obvezuje ga na kolegijalni i lojalni odnos prema drugim odvjetnicima i na profesionalnu solidarnost. Takvi međusobni odnosi ne smiju štetno djelovati na savjesnost i odlučnost odvjetnika pri zastupanju i obrani vlastite stranke.
101. Odvjetnik kojemu se inozemni odvjetnik obrati za pravnu pomoć treba uvijek biti svjestan toga da taj odvjetnik u mnogo većoj mjeri ovisi o njegovoj pomoći nego što bi ovisio kad bi je zatražio od odvjetnika u vlastitoj zemlji. Stoga je odgovornost odvjetnika pri pružanju pravne pomoći inozemnim odvjetnicima mnogo veća. Zato takve slučajeve treba preuzimati samo ako ih se može obraditi stručno i bez odugovlačenja.
102. Odvjetnik koji zatraži pravnu pomoć od inozemnog odvjetnika odgovoran je za naknadu njegovih troškova, ako izričito nije što drugo dogovoreno.
103. Odvjetnik koji je svoju stranku uputio inozemnom odvjetniku nije odgovoran za plaćanje njegovih troškova, ali nema ni pravo na dio honorara inozemnog odvjetnika
104. Ako se odvjetniku obrati stranka koju zastupa drugi odvjetnik, on je dužan o tome obavijestiti tog odvjetnika.
105. Odvjetnik je dužan postupati prema odvjetniku protivne stranke s dužnim poštovanjem i kloniti se toga da ga omalovaži ili podcijeni na bilo koji način, da ga osobno napada ili da ga nepotrebno uvlači u spor.
106. Odvjetnik ne smije u izvanpostupovnom ili postupovnom nastupu prema protivnoj stranci zaobilaziti zastupnika te stranke i ne smije izjaviti da s njime ne želi raspravljati.
107. Odvjetnik mora otkloniti pokušaj protivne stranke da s njime stupi u izravni dodir, mimoilazeći svog odvjetnika bez njegove privole, i mora je savjetovati da se obrati svom odvjetniku ili izravno njegovoj stranci.
108. Preuzimanje zastupanja stranke protiv drugog odvjetnika dopušteno je i bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela odvjetništva. No zastupnik stranke mora o preuzimanju takva zastupanja u kaznenom postupku i o ishodu postupka obavijestiti odvjetnički zbor kojemu pripada odvjetnik protiv kojega je zastupanje preuzeto.
109. Sporove u kojima su predmet spora odvjetnički troškovi odvjetnici bi trebali riješiti pred tijelima odvjetničkog zbora.
110. Odvjetnik ne smije preuzeti zastupanje stranke koju već zastupa drugi odvjetnik prije nego što stranka tom odvjetniku ne opozove punomoć.
111. Kolegijalnost koja treba vladati među odvjetnicima zahtijeva od njih da jedan drugome, osim ako se tome ne protive važni razlozi, pomognu stručnim mišljenjem i savjetom.
112. Odvjetnik je dužan prihvatiti uredan zahtjev drugog odvjetnika za zamjenu u pružanju pravne pomoći, osim ako nije spriječen vlastitim poslovima.
113. Odvjetnik koji se obratio kolegi radi zamjene dužan mu je pravodobno dostaviti sve potrebne podatke, spise i uputu u vezi sa zamoljenom zamjenom.
114. Ako je zamoljeni odvjetnik spriječen, dužan je otkloniti zamjenu i o tome odmah obavijestiti odvjetnika koji ga je zamolio za zamjenu. Međutim, ako bi zbog kratkoće vremena mogla biti propuštena koja postupovna radnja ili bi mogla nastati koja druga štetna posljedica, zamoljeni odvjetnik dužan je pobrinuti se za drugog odvjetnika koji će preuzeti zamjenu. Zamoljeni je odvjetnik dužan poduzeti i druge potrebne radnje kako bi se spriječile štetne posljedice odbijanja zamjene.
115. Odvjetnik ne smije odbiti primitak pisma drugog odvjetnika i vratiti ga neotvorena.
116. Odvjetnik jamči svome zamjeniku za njegove troškove, ako se drukčije ne dogovore. Zahtjev za naknadu troškova zamjene treba staviti istodobno s izvještajem o izvršenju naloga.
117. Ako se odvjetnici drukčije ne dogovore, zamjeniku pripada polovica nagrade predviđene Tarifom za pruženu pravnu pomoć.
118. Nesuglasice s drugim odvjetnikom ili odvjetničkim vježbenikom treba nastojati riješiti izravno ili posredovanjem kojeg tijela odvjetništva.