ODVJETNIČKI UREDPREDRAG ILIĆ
☰
NaslovnicaObitelj se mijenja. Što kaže zakon?

Drugi roditelj ne plaća uzdržavanje. Što sada?

Obiteljski zakon

Članak 281.

Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno ovim Zakonom.

Članak 282.

Osobe iz članka 281. ovoga Zakona međusobnom uzdržavanju pridonose prema svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen ovim Zakonom.

Članak 285.

Osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

Članak 286.

(1) Odricanje od prava na uzdržavanje nema pravnog učinka.

(2) Ovlaštenici prava na uzdržavanje mogu se odreći već stečenih prava po osnovi uzdržavanja, odnosno mogu s njima raspolagati na drugi način.

(3) Odredba iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na uzdržavanje maloljetne djece.

Članak 288.

(1) Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

(2) Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

(3) Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati maloljetnoga pastorka, ako dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugog roditelja. Maćeha ili očuh dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka, ako su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorkom.

Članak 289.

(1) Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

(2) Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona.

(3) Tražbina djeteta iz stavka 1. ovoga članka prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

Članak 310.

(1) Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(2) Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

Članak 311.

(1) Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

(2) Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Članak 313.

(1) Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje.

(2) Roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja.

(3) Ako procijeni da je to potrebno, sud može od Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane, Središnjeg registra osiguranika, Financijske agencije i drugih fizičkih i pravnih osoba zatražiti podatke kojima raspolažu uz odgovarajuću primjenu odredbi Ovršnog zakona.

(4) Kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

(5) Novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

Članak 318.

(1) Hrvatski zavod za socijalni rad dužan je voditi očevidnik svih odluka i sudskih nagodbi o uzdržavanju maloljetnog djeteta.

(2) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati način vođenja očevidnika sudskih odluka i sudskih nagodbi o uzdržavanju maloljetnog djeteta.

Članak 319.

(1) Kad Hrvatski zavod za socijalni rad primi pravomoćnu sudsku odluku i sudsku nagodbu o uzdržavanju djeteta, dužan je roditelja s kojim dijete stanuje te roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje, odnosno drugu osobu iz članka 288. ovoga Zakona koja je dužna plaćati uzdržavanja na temelju sudske odluke, odnosno sudske nagodbe obavijestiti u pisanom obliku o pravima i dužnostima.

(2) U obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za socijalni rad će roditelja s kojim dijete stanuje:

1. upozoriti da je dužan obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad ako obveznik plaćanja uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu redovito i u cijelosti i

2. informirati o uvjetima prema kojima dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje sukladno posebnom propisu kojim se uređuje privremeno uzdržavanje.

(3) U obavijesti iz stavka 2. ovoga članka Hrvatski zavod za socijalni rad će roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje, odnosno drugu osobu iz članka 288. ovoga Zakona koja je dužna plaćati uzdržavanja na temelju sudske odluke, odnosno sudske nagodbe upozoriti:

1. da će podnijeti kaznenu prijavu protiv obveznika plaćanja uzdržavanja koji ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja u roku od petnaest dana od dana saznanja da se obveza uzdržavanja ne ispunjava redovito i u cijelosti i

2. na pravo Republike Hrvatske da traži povrat iznosa privremenog uzdržavanja koji su isplaćeni sukladno posebnomu propisu kojim se uređuje privremeno uzdržavanje.

Zakon o privremenom uzdržavanju — NN 145/2024

Članak 2.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeća značenja:

1. »dijete« je osoba koju je roditelj dužan uzdržavati na temelju ovršne isprave

– »maloljetno dijete« je osoba do navršenih 18 godina života koju je roditelj dužan uzdržavati na temelju ovršne isprave

– »punoljetno dijete« je osoba starija od 18 godina koju je roditelj dužan uzdržavati na temelju ovršne isprave u skladu s propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi

2. »druga osoba koja skrbi o djetetu« je osoba koja skrbi o djetetu u skladu s propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi

3. »obveznik uzdržavanja« je roditelj koji ne stanuje s djetetom te baka i djed po tom roditelju

4. »ovršna isprava« je ovršna sudska odluka i sudska nagodba

5. »pokretanje ovršnog postupka« predstavlja podnošenje prijedloga za ovrhu nadležnom sudu ili dostavu ovršne isprave Financijskoj agenciji sukladno propisima kojima se uređuju postupci provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ili obraćanje središnjem tijelu nadležnom za postupanje sukladno međunarodnim konvencijama te uredbama Europske unije

6. »poseban skrbnik« je osoba određena propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi

7. »privremeno uzdržavanje« je novčano primanje koje koristi dijete pod pretpostavkama određenim ovim Zakonom, radi potpore uzdržavanja

8. »roditelj s kojim dijete stanuje« je roditelj s kojim dijete stanuje na temelju odluke suda ili roditelj s kojim dijete stanuje po drugoj pravnoj osnovi u skladu s propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi

9. »roditelj koji ne stanuje s djetetom« je roditelj koji ne stanuje s djetetom na temelju odluke suda ili roditelj koji ne stanuje s djetetom po drugoj osnovi u skladu s propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi

10. »uzdržavanje« je novčano primanje koje ostvaruje dijete na temelju ovršne isprave u skladu s propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi

11. »zakonski minimum uzdržavanja« je minimalni iznos uzdržavanja određen propisom kojim se uređuju obiteljski odnosi

12. »javni rad« je društveno koristan rad koji se odvija u ograničenom razdoblju kojim obveznik uzdržavanja može, djelomično ili u cijelosti, ispuniti obvezu povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 3.

(1) Pravo na privremeno uzdržavanje pod uvjetima propisanim ovim Zakonom ima dijete hrvatski državljanin koje ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.

(2) O pravu na privremeno uzdržavanje u prvom stupnju rješava Agencija za osiguranje radničkih tražbina (u daljnjem tekstu: Agencija).

(3) Rješavanje o pravu na privremeno uzdržavanje Agencija obavlja kao javnu ovlast.

Članak 7.

(1) Pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično.

(2) Kada su baka odnosno djed obveznici uzdržavanja prema ovršnoj ispravi, dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako baka odnosno djed ne ispunjavaju svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično.

(3) Pod djelomičnim neispunjavanjem obveze uzdržavanja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka podrazumijeva se da obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje u iznosu manjem od iznosa koji je ovim Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja.

(4) Dijete iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ima pravo na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično, svoju obvezu uzdržavanja dulje od mjesec dana od dana kad je isprava postala ovršna.

(5) Dijete nema pravo na privremeno uzdržavanje:

1. ako je smješteno u udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi ili drugu ustanovu socijalne skrbi prema posebnim propisima

2. ako je smješteno u učenički dom, a troškovi smještaja se plaćaju prema propisu kojim se uređuju naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi

3. ako tražbina uzdržavanja na koju se odnosi ovršna isprava više ne postoji.

Članak 8.

(1) Pravo na privremeno uzdržavanje priznaje se s danom podnošenja urednog zahtjeva.

(2) Pravo na privremeno uzdržavanje traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje za šest uzastopnih obroka uzdržavanja u iznosu koji je ovim Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja.

(3) Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje do navršene 18. godine života, a nakon navršenih 18 godina ima pravo na privremeno uzdržavanje pod uvjetima propisanima za uzdržavanje punoljetnog djeteta sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

Članak 9.

(1) Privremeno uzdržavanje određuje se u iznosu zakonskog minimuma uzdržavanja.

(2) Za punoljetno dijete iznos privremenog uzdržavanja određuje se u iznosu zakonskog minimuma uzdržavanja određenog za najvišu dobnu skupinu sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, privremeno uzdržavanje ne može se odrediti u iznosu većem od iznosa uzdržavanja određenog ovršnom ispravom.

(4) Ako Agencija utvrdi da obveznik uzdržavanja plaća uzdržavanje u iznosu manjem od iznosa iz stavka 1. ovoga članka, privremeno uzdržavanje odredit će se u razlici do iznosa iz stavka 1. ovoga članka.

(5) U slučaju ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje u trajanju kraćem od mjesec dana, pripadajući iznos privremenoga uzdržavanja određuje se na način da se mjesečni iznos podijeli s brojem 30 te se taj iznos pomnoži s brojem dana u mjesecu za koje dijete ostvaruje pravo na privremeno uzdržavanje.

Članak 10.

Postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

Članak 11.

(1) Postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje je žuran.

(2) Agencija će donijeti rješenje o privremenom uzdržavanju i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Članak 12.

Stranke u postupku radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje su dijete i obveznik uzdržavanja.

Članak 13.

(1) Dijete u postupku radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje zastupa poseban skrbnik kad je postupak pokrenut po službenoj dužnosti.

(2) Poseban skrbnik iz stavka 1. ovoga članka dužan je Agenciji dostaviti rješenje kojim je imenovan za posebnog skrbnika.

Članak 14.

(1) Stranke u postupku radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje, roditelj s kojim dijete stanuje te druga osoba koja skrbi o djetetu dužne su dati istinite izjave i točne podatke.

(2) Za istinitost izjava i točnost danih podataka osobe iz stavka 1. ovoga članka odgovaraju materijalno i kazneno.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su dostaviti podatak o imenu i prezimenu i osobnom identifikacijskom broju (OIB) obveznika uzdržavanja te ovršnu ispravu iz članka 7. ovoga Zakona.

(4) Stranke u postupku dužne su dostaviti izvadak prometa po svim otvorenim računima, redovnim i posebnim (zaštićenim) računima, iz kojega su vidljive promjene stanja i transakcije po računima nastale u svrhu podmirenja obveze uzdržavanja za dijete, i to u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem se zahtjev podnosi i u tekućem mjesecu do dana podnošenja zahtjeva.

(5) Primatelj uzdržavanja dužan je obavijestiti Agenciju ako je nakon pokretanja postupka radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje pokrenuo ovršni postupak protiv obveznika uzdržavanja, i to odmah, a najkasnije u roku od osam dana od poduzimanja radnje kojom se pokreće ovršni postupak.

(6) U slučaju ispunjenja obveze uzdržavanja, djelomično ili u cijelosti, u gotovom novcu, primatelj uzdržavanja i obveznik uzdržavanja dužni su odmah po ispunjenju obveze, a najkasnije u roku od osam dana od dana ispunjenja obveze u gotovom novcu, dostaviti izjavu o iznosu gotovog novca kojim je obveza uzdržavanja podmirena, djelomično ili u cijelosti, i navesti datum kad je obveza podmirena.

(7) Punoljetno dijete, zakonski zastupnik djeteta, roditelj s kojim dijete živi ili druga osoba koja skrbi o djetetu i obveznik uzdržavanja dužni su Agenciji na njezin zahtjev dostaviti sve podatke odlučne za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje, visinu iznosa privremenog uzdržavanja i prestanak prava na privremeno uzdržavanje, u roku od osam dana od dana primitka zahtjeva.

(8) Zavod je dužan Agenciji dostaviti podatke o smještaju djeteta u udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi ili drugu ustanovu socijalne skrbi prema posebnim propisima te podatke o smještaju djeteta u učenički dom, ako se troškovi smještaja plaćaju prema propisu kojim se uređuju naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi.

(9) Zavod je dužan Agenciji dostaviti i druge podatke s kojima raspolaže u okviru obavljanja svojih ovlasti, a koje su od utjecaja na ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje, ukidanje rješenja o priznavanju prava, pitanje povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja i naknade štete, a posebno okolnost da je obveznik uzdržavanja preminuo, da je ovršnom ispravom utvrđen drukčiji iznos uzdržavanja, da je donesena nova ovršna isprava o uzdržavanju odnosno da je obveznik uzdržavanja oslobođen obveze plaćanja uzdržavanja.

(10) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je Agenciji dostaviti podatak je li dijete koje je završilo redovito školovanje u radnom odnosu i je li obveznik uzdržavanja u radnom odnosu te naziv poslodavca obveznika uzdržavanja.

(11) Poslodavac obveznika uzdržavanja dužan je Agenciji dostaviti podatak provodi li ovrhu radi naplate uzdržavanja na plaći odnosno naknadi plaće obveznika uzdržavanja.

Članak 19.

(1) Privremeno uzdržavanje isplaćuje Agencija u mjesečnim iznosima za prethodni mjesec, sukladno člancima 9. i 20. ovoga Zakona.

(2) Privremeno uzdržavanje isplaćuje se do 15. dana u mjesecu.

(3) Privremeno uzdržavanje isplaćuje se djetetu putem banke na njegov račun ili račun roditelja s kojim dijete stanuje odnosno druge osobe koja skrbi o djetetu.

(4) Agencija će prije isplate iznosa privremenog uzdržavanja od Financijske agencije zatražiti podatak je li i u kojem iznosu u prethodnom mjesecu naplaćena tražbina radi uzdržavanja djeteta po bilo kojoj ovršnoj ispravi upisanoj u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

Članak 20.

(1) Ako se tijekom ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje promijeni iznos zakonskog minimuma uzdržavanja, Agencija će po službenoj dužnosti uskladiti iznos privremenog uzdržavanja.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se kada je iznos uzdržavanja određen ovršnom ispravom manji od iznosa privremenog uzdržavanja.

(3) Ako se iznos privremenoga uzdržavanja usklađuje zbog navršene dobi djeteta, viši iznos privremenoga uzdržavanja isplaćuje se počevši od prvog dana mjeseca u kojem je dijete navršilo dob zbog koje ostvaruje pravo na viši iznos zakonskog minimuma uzdržavanja.

Članak 21.

(1) Punoljetno dijete, zakonski zastupnik djeteta, roditelj s kojim dijete stanuje ili druga osoba koja skrbi o djetetu, obveznik uzdržavanja i Zavod dužni su obavijestiti Agenciju o svakoj promjeni koja utječe na ispunjavanje uvjeta za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje ili na visinu priznatoga iznosa, odmah po nastanku promjene, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.

(2) Na temelju obavijesti korisnika ili podataka pribavljenih po službenoj dužnosti Agencija će utvrditi novi iznos privremenoga uzdržavanja za isplatu i o tome pisanim putem obavijestiti punoljetnog korisnika prava odnosno zakonskog zastupnika maloljetnog korisnika i obveznika uzdržavanja.

(3) Ako osoba iz stavka 2. ovoga članka podnese prigovor na promijenjeni iznos uzdržavanja, o tome će Agencija donijeti rješenje na koje stranke imaju pravo žalbe Ministarstvu.