
Čovjek bez prava je robSloboda počinje poznavanjem
vlastitih prava.



V. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Članak 122.*
Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u postupku propisanim ustavnim zakonom. Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina, a produžuje se do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost, a iznimno najdulje do šest mjeseci.
[NN 76/10., čl. 25., 16. 6. 2010.]
Postupak kandidiranja sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i predlaganja za izbor Hrvatskom saboru provodi odbor Hrvatskoga sabora, nadležan za Ustav.
[NN 113/00., čl. 61., 9. 11. 2000.]
[NN 28/01., čl. 59., 28. 3. 2001.]
Ustavni sud Republike Hrvatske bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine.
[NN 113/00., čl. 61., 9. 11. 2000. - zamjena riječi u čl. 122., NN 56/90.]
[NN 28/01., čl. 59., 28. 3. 2001 . - zamjena riječi u čl. 122., NN 56/90.]
* Članak 122. označen je u NN 28/01. kao "članak 126."
Članak 122. označen je u NN 76/10. kao "članak 125."
Članak 123.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
Suci Ustavnog suda Republike Hrvatske imaju imunitet kao i zastupnici u Hrvatskom saboru.
[NN 113/00., čl. 75., 9. 11. 2000.]
[NN 135/97., čl. 2., 15. 12. 1997. - zamjena riječi u čl. 123., NN 56/90.]
Članak 124.
Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.
Članak 125.*
Ustavni sud Republike Hrvatske:
- odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom;
- odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom;
- može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana,
- odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske,
- prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor
- rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti;
- odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika Republike;
- nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad;
- nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova;
- obavlja druge poslove određene Ustavom.
[NN 135/97., čl. 5., 15. 12. 1997.]
[NN 113/00., čl. 62., 9. 11. 2000.]
[NN 28/01., čl. 60., 28. 3. 2001.]
* Članak 125. označen je u NN 28/01. kao "članak 129."
Članak 125.a*
[NN 113/00., čl. 63., 9. 11. 2000.]
Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava Hrvatski sabor.
[NN 28/01., čl. 61., 28. 3. 2001.]
* Članak 125.a označen je u NN 28/01. kao "članak 130."
Članak 126.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan.
Ustavni sud Republike Hrvatske ukinut će ili poništiti drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit.
U slučajevima iz članka 125. stavka 1. podstavka 3. Ustava, ako Ustavni sud Republike Hrvatske utvrdi da zakon nije bio u skladu s Ustavom ili da drugi propis nije bio u skladu s Ustavom i zakonom, donijet će odluku o utvrđenju neustavnosti ili nezakonitosti.
[NN 113/00., čl. 64., 9. 11. 2000.]
Članak 127.*
Postupak i uvjeti za izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i prestanak njihove dužnosti, uvjeti i rokovi za pokretanje postupka ocjene ustavnosti i zakonitosti, postupak i pravno djelovanje njegovih odluka, zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom i druga pitanja važna za izvršavanje dužnosti i rad Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuju se ustavnim zakonom.
[NN 113/00., čl. 65., 9. 11. 2000.]
[NN 28/01., čl. 62., 28. 3. 2001.]
Ustavni zakon donosi se po postupku određenome za promjenu Ustava.
Unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske uređuje se njegovim poslovnikom.
* Članak 127. označen je u NN 28/01. kao "članak 132."
VI. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA
[NN 113/00., čl. 66., 9. 11. 2000.]
Članak 128.*
[NN 113/00., čl. 67., 9. 11. 2000.]
Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.
Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.
Prava iz ovoga članka u Republici Hrvatskoj ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa zakonom i pravnom stečevinom Europske unije.
[NN 76/10., čl. 26., stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji]
* Članak 128. označen je u NN 76/10. kao "članak 132."
Članak 129.
[NN 113/00., čl. 68., 9. 11. 2000.]
Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave.
Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Područje županije određuje se na način propisan zakonom.
Zakonom se može glavnom gradu Zagrebu utvrditi položaj županije. Većim gradovima u Republici Hrvatskoj zakonom se mogu dati ovlasti županije.
U naselju ili dijelu naselja mogu se, u skladu sa zakonom, osnivati oblici mjesne samouprave.
[NN 135/97., čl. 14., 15. 12. 1997. - zamjena riječi u čl. 129., NN 56/90.]
Članak 129.a*
[NN 113/00., čl. 69., 9. 11. 2000.]
Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.
[NN 76/10., čl. 27., 16. 6. 2010.]
Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.
Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.
Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.
* Članak 129.a označen je u NN 76/10. kao "članak 134."
Članak 129.b
[NN 113/00., čl. 69., 9. 11. 2000.]
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.
Članak 130.
[NN 113/00., čl. 70., 9. 11. 2000.]
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
[NN 135/97., čl. 5. i 14., 15. 12. 1997. - zamjena riječi u čl. 130., NN 56/90.]
Članak 131.
[NN 113/00., čl. 71., 9. 11. 2000.]
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.
Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.
VII. MEĐUNARODNI ODNOSI
1. Međunarodni ugovori
Članak 132.*
[NN 113/00., čl. 72., 9. 11. 2000.]
U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske.
[NN 28/01., čl. 63., 28. 3. 2001.]
* Članak 132. označen je u NN 28/01. kao "članak 139."
Članak 133.*
Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
[NN 135/97., čl. 6., 15. 12. 1997.]
[NN 113/00., čl. 73., 9. 11. 2000.]
[NN 28/01., čl. 64., 28. 3. 2001.]
Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske, Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
[NN 28/01., čl. 64., 28. 3. 2001.]
Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora koje je Hrvatski sabor potvrdio na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka.
[NN 113/00., čl. 73., 9. 11. 2000.]
[NN 28/01., čl. 64., 28. 3. 2001.]
Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.
[NN 113/00., čl. 73., 9. 11. 2000.]
[NN 28/01., čl. 64., 28. 3. 2001.]
[NN 135/97., čl. 15., 15. 12. 1997. - zamjena riječi u čl. 133., NN 56/90.]
* Članak 133. označen je u NN 28/01. kao "članak 140."
Članak 134.
[NN 135/97., čl. 16., 15. 12. 1997.]
Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.
2. Udruživanje i razdruživanje
[NN 113/00., čl. 74., 9. 11. 2000.]
Članak 135.*
[NN 135/97., čl. 17., 15. 12. 1997.]
Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.
[NN 28/01., čl. 65., 28. 3. 2001.]
Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
[NN 28/01., čl. 65., 28. 3. 2001.]
Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu.
[NN 76/10., čl. 28., 16. 6. 2010.]
Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.
[NN 28/01., čl. 65., 28. 3. 2001.]
Odredbe ovoga članka o udruživanju odnose se i na uvjete i postupak razdruživanja Republike Hrvatske.
* Članak 135. označen je u NN 28/01. kao "članak 142."
Članak 135. označen je u NN 76/10. kao "članak 141."
VII.A EUROPSKA UNIJA*
[NN 76/10., čl. 29., 16. 6. 2010.]
* Glava VII.A dodana je u ustavni tekst člankom 29. Promjene Ustava Republike Hrvatske (NN 76/10.). Brojčane oznake članaka 141.a, 141.b, 141.c i 141.d slijede brojčane oznake članaka u pročišćenom tekstu Ustava Republike Hrvatske (NN 41/01., 55/01. - ispravak), a ne brojčane oznake članaka iz izvornih tekstova kojima se Ustav mijenjao i dopunjavao, zbog čega je u Glavi VII.A prekinut kontinuitet u redoslijedu označavanja članaka.
1. PRAVNA OSNOVA ČLANSTVA I PRIJENOS USTAVNIH OVLASTI
Članak 141.a
[NN 76/10., čl. 29., stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji]
Republika Hrvatska, na temelju članka 141.* Ustava, kao država članica Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva.
Republika Hrvatska, na temelju članka 139. i 140.** Ustava, institucijama Europske unije povjerava ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva.
* Umjesto brojke "141." treba stajati brojka "135."
** Umjesto brojki "139. i 140." trebaju stajati brojke "133. i 134."
2. SUDJELOVANJE U INSTITUCIJAMA EUROPSKE UNIJE
Članak 141.b
[NN 76/10., čl. 29., stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji]
Građani Republike Hrvatske neposredno su zastupljeni u Europskom parlamentu gdje putem svojih izabranih predstavnika odlučuju o stvarima iz njegove nadležnosti.
Hrvatski sabor sudjeluje u europskom zakonodavnom postupku u skladu s ugovorima na kojima se temelji Europska unija.
Vlada Republike Hrvatske izvješćuje Hrvatski sabor o prijedlozima pravnih propisa i odluka u čijem donošenju sudjeluje u institucijama Europske unije. Hrvatski sabor može o tim prijedlozima donositi zaključke na osnovi kojih Vlada djeluje u institucijama Europske unije.
Nadzor Hrvatskoga sabora nad djelovanjem Vlade Republike Hrvatske u institucijama Europske unije uređuje se zakonom.
Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske.
3. PRAVO EUROPSKE UNIJE
Članak 141.c
[NN 76/10., čl. 29., stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji]
Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.
Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.
Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.
Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.
4. PRAVO GRAĐANA EUROPSKE UNIJE
Članak 141.d
[NN 76/10., čl. 29., stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji]
Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske unije, a osobito:
- slobodu kretanja i nastanjivanja na području svih država članica,
- aktivno i pasivno biračko pravo na izborima za Europski parlament i na lokalnim izborima u drugoj državi članici, sukladno propisima te države članice,
- pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice, jednaku zaštiti vlastitih državljana kada se nalaze u trećoj državi u kojoj Republika Hrvatska nema diplomatsko-konzularno predstavništvo,
- pravo podnošenja peticija Europskom parlamentu, predstavki Europskom ombudsmanu te pravo obraćanja institucijama i savjetodavnim tijelima Europske unije na hrvatskom jeziku, kao i na svim službenim jezicima Europske unije, te pravo dobiti odgovor na istom jeziku.
Sva prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima propisanima ugovorima na kojima se temelji Europska unija te mjerama prihvaćenima na temelju tih ugovora.
U Republici Hrvatskoj sva prava zajamčena pravnom stečevinom Europske unije uživaju svi građani Europske unije.