
Čovjek bez prava je robSloboda počinje poznavanjem
vlastitih prava.



100. Štovanje koje odvjetnik duguje svome pozivu obvezuje ga na kolegijalni i lojalni odnos prema drugim odvjetnicima i na profesionalnu solidarnost. Takvi međusobni odnosi ne smiju štetno djelovati na savjesnost i odlučnost odvjetnika pri zastupanju i obrani vlastite stranke.
101. Odvjetnik kojemu se inozemni odvjetnik obrati za pravnu pomoć treba uvijek biti svjestan toga da taj odvjetnik u mnogo većoj mjeri ovisi o njegovoj pomoći nego što bi ovisio kad bi je zatražio od odvjetnika u vlastitoj zemlji. Stoga je odgovornost odvjetnika pri pružanju pravne pomoći inozemnim odvjetnicima mnogo veća. Zato takve slučajeve treba preuzimati samo ako ih se može obraditi stručno i bez odugovlačenja.
102. Odvjetnik koji zatraži pravnu pomoć od inozemnog odvjetnika odgovoran je za naknadu njegovih troškova, ako izričito nije što drugo dogovoreno.
103. Odvjetnik koji je svoju stranku uputio inozemnom odvjetniku nije odgovoran za plaćanje njegovih troškova, ali nema ni pravo na dio honorara inozemnog odvjetnika
104. Ako se odvjetniku obrati stranka koju zastupa drugi odvjetnik, on je dužan o tome obavijestiti tog odvjetnika.
105. Odvjetnik je dužan postupati prema odvjetniku protivne stranke s dužnim poštovanjem i kloniti se toga da ga omalovaži ili podcijeni na bilo koji način, da ga osobno napada ili da ga nepotrebno uvlači u spor.
106. Odvjetnik ne smije u izvanpostupovnom ili postupovnom nastupu prema protivnoj stranci zaobilaziti zastupnika te stranke i ne smije izjaviti da s njime ne želi raspravljati.
107. Odvjetnik mora otkloniti pokušaj protivne stranke da s njime stupi u izravni dodir, mimoilazeći svog odvjetnika bez njegove privole, i mora je savjetovati da se obrati svom odvjetniku ili izravno njegovoj stranci.
108. Preuzimanje zastupanja stranke protiv drugog odvjetnika dopušteno je i bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela odvjetništva. No zastupnik stranke mora o preuzimanju takva zastupanja u kaznenom postupku i o ishodu postupka obavijestiti odvjetnički zbor kojemu pripada odvjetnik protiv kojega je zastupanje preuzeto.
109. Sporove u kojima su predmet spora odvjetnički troškovi odvjetnici bi trebali riješiti pred tijelima odvjetničkog zbora.
110. Odvjetnik ne smije preuzeti zastupanje stranke koju već zastupa drugi odvjetnik prije nego što stranka tom odvjetniku ne opozove punomoć.
111. Kolegijalnost koja treba vladati među odvjetnicima zahtijeva od njih da jedan drugome, osim ako se tome ne protive važni razlozi, pomognu stručnim mišljenjem i savjetom.
112. Odvjetnik je dužan prihvatiti uredan zahtjev drugog odvjetnika za zamjenu u pružanju pravne pomoći, osim ako nije spriječen vlastitim poslovima.
113. Odvjetnik koji se obratio kolegi radi zamjene dužan mu je pravodobno dostaviti sve potrebne podatke, spise i uputu u vezi sa zamoljenom zamjenom.
114. Ako je zamoljeni odvjetnik spriječen, dužan je otkloniti zamjenu i o tome odmah obavijestiti odvjetnika koji ga je zamolio za zamjenu. Međutim, ako bi zbog kratkoće vremena mogla biti propuštena koja postupovna radnja ili bi mogla nastati koja druga štetna posljedica, zamoljeni odvjetnik dužan je pobrinuti se za drugog odvjetnika koji će preuzeti zamjenu. Zamoljeni je odvjetnik dužan poduzeti i druge potrebne radnje kako bi se spriječile štetne posljedice odbijanja zamjene.
115. Odvjetnik ne smije odbiti primitak pisma drugog odvjetnika i vratiti ga neotvorena.
116. Odvjetnik jamči svome zamjeniku za njegove troškove, ako se drukčije ne dogovore. Zahtjev za naknadu troškova zamjene treba staviti istodobno s izvještajem o izvršenju naloga.
117. Ako se odvjetnici drukčije ne dogovore, zamjeniku pripada polovica nagrade predviđene Tarifom za pruženu pravnu pomoć.
118. Nesuglasice s drugim odvjetnikom ili odvjetničkim vježbenikom treba nastojati riješiti izravno ili posredovanjem kojeg tijela odvjetništva.
85. U obavljanju svoga poziva odvjetnik mora uvijek čuvati autoritet sudova pred kojima pruža pravnu pomoć, te im uvijek iskazivati dužno poštovanje.
86. Svojim nastupom pred svim sudovima odvjetnik mora opravdati i potvrditi uvjerenje da je on suradnik u provedbi zakona i u zaštiti temeljnih prava građana i njihovih opravdanih interesa.
87. Odvjetnik je dužan suprotstaviti se ako se suci prema njemu, njegovu vježbeniku i njegovoj stranci odnose kao prema podređenim osobama, te ih svojim držanjem i ponašanjem treba uvjeriti da su odvjetnici i suci suradnici u ostvarivanju bitno iste zadaće i da su stoga jednakog položaja.
88. Dok odvjetnik radi kao zastupnik stranke, njegov mogući privatni prijateljski odnos sa sucem ne smije doći do izražaja.
89. Nastup odvjetnika pred sudovima bilo u podnescima, bilo u govorima, treba biti što stvarniji i sažetiji, u mjeri u kojoj to ne ide na štetu zaštite interesa stranke.
90. Opseg podnesaka i govora treba ovisiti o okolnostima pojedinog slučaja, o složenosti predmeta, o tome je li riječ o pravnom predmetu koji se inače često ili iznimno javlja u praksi te do koje su mjere pravna i činjenična pitanja koja se u njemu javljaju razriješena u pravnoj praksi i obrađena u pravnoj književnosti, itd.
91. Odvjetnik mora osobito nastojati da njegovi podnesci ili govori budu izneseni u lijepu i dojmljivu obliku, da budu što zanimljiviji, jasniji i što prihvatljiviji.
92. Odvjetnik ne smije pred sudovima davati uvredljive izjave ili omalovažavajuća mišljenja o njihovim odlukama, ili lakoumno i nepromišljeno tražiti izuzeće sudaca, optuživati ih i sl.
93. Odvjetnik osobito ne smije tijekom postupka, sve do njegova pravomoćnog završetka, davati izjave i poduzimati druge izvanpostupovne radnje kojima bi mogao na nedopušten način utjecati na tijek i ishod postupka. pravilo 93. briše se
94. Odvjetnik mora svoju stranku upućivati na dužno poštovanje prema sudovima.
95. Odvjetnik mora pružiti odlučan otpor protiv svakog pokušaja kršenja zakonitosti i povrede dostojanstva ličnosti, ali samo dopuštenim sredstvima i u granicama korektnosti.
96. Odvjetnik je dužan nastojati da se, kako bi se njegovoj stranci pružila pravna zaštita što je moguće brže i sa što manje troškova, onemogući s bilo čije strane svako odugovlačenje i zlouporaba prava u postupku pred sudom.
97. Odvjetnik će nastojati da se on i njegova stranka savjesno koriste pravima koja im u postupku pripadaju.
98. U načelu odvjetnik smije razgovarati izvan suda sa svjedocima prije početka i tijekom postupka, ali je dužan takve razgovore obaviti tako da se izbjegne svaka dvojba o mogućem utjecanju na svjedoke.
99. Odredbe ovoga poglavlja o odnosu odvjetnika prema sudovima na odgovarajući se način primjenjuju i na odnos odvjetnika prema upravnim i drugim državnim tijelima u postupku pred kojima odvjetnik pruža pravnu pomoć stranci.
80. Odvjetnik je dužan savjesno ispunjavati svoje obveze prema Komori i zboru te poštivati, čuvati i podizati njihov ugled i pridonositi njihovom što uspješnijem radu, a posebice uredno izvršavati odluke tijela Komore i zbora, dostavljati istinite izvještaje tim tijelima i uredno izvršavati materijalne obveze prema Komori i zboru te je dužan suzdržavati se od svakog uvredljivog ponašanja u kontaktima s tijelima Komore i zbora.
81. Odvjetnik je dužan prisustvovati sastancima tijela Komore i zbora, napose skupštinama, te svojim aktivnim sudjelovanjem pridonijeti njihovu što uspješnijem radu.
82. Izbor u bilo koje tijelo Komore ili zbora treba biti čast za svakog odvjetnika, pa on može otkloniti izbor jedino ako mu zdravstveno stanje ne dopušta rad u tim tijelima.
83. Odvjetnik mora nastojati da se kolegijalni odnosi među odvjetnicima što uspješnije njeguju i razvijaju.
84. Osobito se smatra težom povredom odvjetničke dužnosti: presuda Visokog upravnog suda RH: točka 84. ukida se – neizvršavanje odluka tijela Komore i zborova; – dostava neistinitih izvještaja tim tijelima; – svako uvredljivo ponašanje u pisanim ili usmenim kontaktima s tim tijelima; – neizvršavanje ili neuredno izvršavanje materijalnih obveza prema Komori i zborovima.
73. Odvjetnik treba i prema protivnoj stranci nastupati obzirno i objektivno, nastojeći time stvoriti uvjete da se spor što prije riješi u obostranu interesu.
74. Odvjetnik ne smije ostvarivati zahtjeve neprimjerenom, npr. neuobičajeno oštrom, uporabom inače zakonom dopuštenih sredstava.
75. Odvjetnik ne smije iskoristiti neupućenost, zabludu ili plašljivost protivne stranke, osobito ako ona nema pravnog zastupnika, zato da bi postigao neopravdani uspjeh za svoju stranku.
76. Ako protivna stranka sama nije obzirna, pomirljiva, uviđavna ili objektivna, odvjetnik smije prema njoj postupati odlučno, osobito onda kad bi izostanak takva nastupa štetio opravdanim interesima njegove stranke i poticao protivnu stranku na bezobzirnost i još veći neosnovani otpor.
77. Prije nego što pokrene postupak, odvjetnik redovito treba opomenuti protivnu stranku, dajući joj primjereni rok za dobrovoljno ispunjenje spornog zahtjeva, osim ako je stvar hitna ili ako je riječ o očito obijesnu i nepopustljivu protivniku. pravilo 77. briše se
78. Odvjetnik ne smije dolaziti ni u kakav dodir s protivnom strankom bez znanja njezina zastupnika.
79. Odvjetnik treba odvraćati svoju stranku od toga da kazneno progoni protivnu stranku zbog nepromišljenih izjava što ih je izazvalo napeto stanje u postupku, ako takav progon nije potreban da bi se osigurali interesi stranke. Odvjetnik se i sam treba, po mogućnosti, kloniti toga da kazneno progoni protivnu stranku zbog onoga što je ona u uzrujanosti o njemu neprikladno ili nepristojno iznijela.